Dan kada su "Zmajevi" porazili "Azzure"
Na oficijalnom ručku, navodno je italijanska delegacija bila spremna prihvatiti remi. No, kada je tadašnji predsjednik NSBiH Jusuf Pušina, zahvalio na značajnoj pomoći od nekoliko tona, te najavio pobjedu "Ljiljana", i Arrigo Sachi je startnom postavom dao do znanja da su došli pobijediti. Azzuri su na Koševo istrčali sa zvučnim imenima, poput Tolda, Maldinija, Baggia, Di Matea, Albertinija, Zole, Chiese...
Meč na Koševu iskorišten je za oproštaj bh. vedeta Mehmeda Baždarevića, Admira Smajića, Fahrudina Omerovića, koji su počeli naše kvalifikacije. Fuad Muzurović je u početnoj postavio imao samo Mirsada Dedića i Senada Begića iz domaće lige, a na klupi su bili još Pavo Dadić i Vedin Musić, tada uz Begića ponajbolji igrači u BiH. Okosnicu tima činili su provjereni internacionalci, poput Glavaša, Konjića, Beširevića, Baljića...
Nakon debitantskog gola Hrvatima u Bolonji, Hasan Salihamidžić je na Koševu postigao vodeći gol za BiH. Braco je s devetnaest godina bio naš najmlađi reprezentativac. Izjednačio je Chiesa, a za 2:1 pogodio Bolić. Azzurima nisu pomogli rezervisti poput Ravanellija, Lentinija, Torricellija.., koji su do posljednje sekunde pokušavali izjednačiti. Teško im je pao poraz što potvrđuje smjena Sachia koji nije dočekao naredni meč na klupi italijanske reprezentacije.
Odahnuo je i Fuad Muzurović, kojem su nakon dva poraza od Grčke i Hrvatske već tražili nasljednika. Savez je višestruko profitirao. FIFA je dala zeleno svjetlo za Koševo, kvalifikacije smo kao domaćini nastavili na svom terenu. FS/BiH je profitirao i zbog silne pomoći koju je uoči utakmice dopremio Olimpijski komitet Italije, osvojeni su prvi, istina "rejting" bodovi, što nam je osiguralo poziv za prijateljski meč s Brazilom.
Nepun mjesec dana nakon meča s Italijom stigla je zvanična potvrda utakmice s Brazilom u Manausu. Zasluga je to Pušine, Saida Cerića, Mehmeda Spahe, Džemaludina Mušovića, Saše Vugdalića, Ivice Mioča, Faruka Hadžibegića, ali najviše Muzurovićevih pulena. Gdje su danas nekadašnji "Ljiljani"? Pavo Dadić, nekadašnji veznjak Čelika i Zenice, radi negdje na građevini u Hrvatskoj. Senad Begić živi u Župči i trenira drugoligaša Ilijaš. Dedić je trener golmana u Slobodi.
Sanin Pintul je u Švicarskoj, Kapetanović ima elitni restoran u Minhenu. Murat Jašarević je u Njemačkoj trener jednog četvrtoligaša. Sejo Halilović, otac Alena Halilovića je u Barceloni. Glavaš je zagazio u političke vode i ne odriče se trenerskog poziva. Baljić je Sušićev pomoćnik, Musić završava za profi licencu, dok je Senad Brkić jedan od najperspektivnijih trenera u BiH. Bakir Beširević radi i Civilnoj zaštiti u Orašju, a Šabić vodi školu fudbala u Zenici, dok je Konjić TV komentator.
Selektor Fuad Muzurović je u nogometnoj mirovini i može ga se vidjeti na utakmicama od omladinske, kantonalne, do Premijer lige. Među živima više nisu Mustafa Hukić, Ivica Mioč, dr. Ismet Arslanagić, koji su itekako zaslužni za stvaranje reprezentacije i FS/BiH.
BiH - Italija 2:1
Prijateljska utakmica. Sarajevo 6. novembra 1996. godine. Stadion Koševo. Gledalaca oko 30.000. Sudija Robert Sedlaček (Austrija). Strijelci: 1:0 Salihamidžić u 6. minuti, 1:1 Chiesa u 12, 2:1 Bolić u 44. minuti.
Bosna i Hercegovina: M. Dedić, N. Šabić (P. Dadić), B. Beširević, M. Konjić (S. Pintul), S. Begić, M. Jašarević, V. Glavaš, S. Halilović (S. Kapetanović), E. Bolić (S. Brkić), H. Salihamidžić, E. Baljić (V. Musić). Selektor Fuad Muzurović.
Italija: Toldo (Marchegiani), Carnassciali, Torricelli (Apolloni), Di Mateo (Giunti), Padalino, Maldini, D. Baggio (Lentini), Albertini, Casiraghi (Ravanelli), Zola, Chiesa (Simone). Selektor: Arrigo Sachi.