UČESNICI MARŠA MIRA ZA NOVI.BA: "Drago mi je što sam prošao istu rutu koju su prošli ljudi koji su bježali" (FOTO)

Bosna i Hercegovina
UČESNICI MARŠA MIRA ZA NOVI.BA: "Drago mi je što sam prošao istu rutu koju su prošli ljudi koji su bježali" (FOTO)
Marš mira je pješački pohod, koji se održava u sklopu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini, s ciljem odavanja počasti žrtvama genocida te podsjećanja na stravične zločine koje su počinile snage vojske i policije Republike Srpske, potpomognute snagama iz Srbije, nad Bošnjacima "Sigurnosne zone UN-a" - Srebrenica, u julu 1995. godine.

Marš mira je pješački pohod, koji se održava u sklopu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini, s ciljem odavanja počasti žrtvama genocida te podsjećanja na stravične zločine koje su počinile snage vojske i policije Republike Srpske, potpomognute snagama iz Srbije, nad Bošnjacima "Sigurnosne zone UN-a" - Srebrenica, u julu 1995. godine. 

Kolona učesnika, koja svake godine broji hiljade ljudi sa skoro svih dijelova svijeta i svake godine se povećava, kreće iz MZ Nezuk (opština Sapna) i u periodu od tri dana prelazi put dug oko 100 kilometara, da bi stigli do Potočara (općina Srebrenica). Učesnici po završetku Marša imaju priliku prisustvovati komemoraciji i učestvovati u obavljanju dženaze-namaza i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica sa lokaliteta kojima su i sami prolazili u sklopu planirane maršute.

Marš mira traje tri dana, od 08.07 do 10.07.2016. godine, sa isto toliko etapa. Svaka od etapa duga je između 25 i 30 kilometara.

 

Munir Habibović, predsjednik Organizacijskog odbora Marš mira Srebrenica 2017.

- Ove godine smo imali preko 6000 učesnika koji su se iz pravca Žepe i Nezuka uputili u Potočare.

Za ovaj Marš mira urađeno je organizacijski više nego za prethodnih dvanaest godina kako na polju infrastrukture,  izgradnje  i obilježavanja trase, tako i na polju sigurnosti i bezbijednosti  učesnika. Sa zadovoljstvom mogu reći da je sve prošlo u najboljem redu i da su organizatori i učesnici jednako zadovoljni.

Pored domicilnih učesnika, imali smo i veliki broj stranih državljana koji su se odlučili pridružiti, njih oko 700 iz Turske, Holandije, Kine, Amerike, Engleske, Rusije i tako dalje.

Kao i svake godine, pored učesnika pješaka, tu su i biciklisti te maratonci - kazao je Halilović.

 

Neki od učesnika bili su sagovornici našeg portala

Kerim Musa, 12 godina, iz Breze

„Prvi put sam na Maršu mira. Sa roditeljima živim u Švedskoj i svake godine dolazimo u posjetu Potočarima. Put mi je bio prilično naporan, ali možda sa ocem i slijedeće godine odlučim proći ovaj marš.“

 

Mak Hadžihalilović, 9 godina, Sarajevo

20170710-164337-1

Dječak Mak s ocem

„Prvi put sam na Maršu mira sa ocem. Znam šta ovaj marš predstavlja i drago mi je što sam prošao istu rutu koju su prošli ljudi koji su bježali. Planiram i slijedeće godine doći.“

 

Anastasia Pevtosova, 21 godina, Rusija

„Josua i ja studiramo zajedno na Oxfordu i putujemo i volontiramo kroz razne projekte. Već smo posjećivali Bosnu i Hercegovinu, bili smo i u Sarajevu i znamo dosta o onome što se desilo ovdje. Tako smo upoznali prijatelje koji su nas upoznali sa Potočarima i svim što se desilo pa smo odlučili uzeti učešće jer Marš mira doživljavamo kao marš za mir i nenasilje u cijelom  svijetu.„

 

Josua Mascord, 19 godina, Engleska

„ Dolazim iz Engleske i u mojoj zemlji se dosta zna o Bosni i Hercegovini. Studenti su prilično zainteresovani i informisani o dešavanjima tokom i nakon rata, kako ratnim tako i aktuelnim političkim. Učestvujem u maršu mira da odam počast i poštovanje prema nevinim žrtvama ovog strašnog genocida.„ 

 

Mevludin Taslaman, 71 godina, Mostar 

„Ovo je moj drugi marš mira. Vezan sam za tragediju Srebrenice kroz snahu koja je izgubila skoro cijelu porodicu. Mnogo sam potresen njenom životnom pričom i iako sam narušenog zdravlja kao šećeraš sa povišenim pritiskom i masnoćama u krvi, želim poslužiti kao primjer da se uz volju i želju može, treba i mora podržati ideja da se Srebrenica nikad ne zaboravi i da se bar na ovaj način oda počast nevinim žrtvama.

19964678-10214170059345380-1463228883-n

Mevludin Taslaman

Ovdje kao da sve moje zdravstvene tegobe odu i kao da ozdravim. Smatram da se o 11.julu treba više pričati tokom cijele godine ne samo uoči dženaze i Marša mira te da treba agitovati preživjele, djecu i odrasle koji žive u Srebrenici i okolini te one koji su sada u dijaspori da budu predavači u školama u formi bar jednog edukativnog časa o ovoj temi kao oni koji su preživjeli i oni koji su nauk i pomena. Ovo je ipak jedan nezapamćen žločin o kojem treba biti informiran i koji se ne može negirati. Ovo mjesto je praktično hodočašće, jedno sveto mjesto koje kao takvo treba poštovati i prema njemu se tako ophoditi.

Volio bih takođe kada bi postojalo više organizirane i kontinuirane spremnosti da dijaspora ovih prostora pomaže povratnike i olakšava im svakodnevnicu u svakom smislu pa čak i u dijelu organizacije razmjene učenika i studijskim posjetama djece koja se školuju u Srebrenici sa školama u zemljama u kojima prognani Srebreničani sada žive.„

 

Đeneta Bektić, 12 godina, Srebrenica

„Odlučila sam se učestvovati ove godine prvi put jer moje starije sestre učestvuju svake godine i sada sam se osjetila spremnom. Nije mi bilo mnogo naporno i nadam se da ću učestvovati i slijedeće godine“.

 

Almir Demirović, Mostar, 23 godine

„Prvi put sam na maršu sa ekipom iz udruženja planinara „ Planinarsko-sportsko društvo Prenj „ iz Mostara. Ekipa broji 26 učesnika i krenuli smo iz pravca Žepe. Motiv za dolazak sam pronašao u potrebi da se solidarišem sa žrtvama i osjetim bar dio onoga što su oni prolazili. Imao sam sliku o ovome na osnovu dokumentaraca, predaja, snimaka ali sada mogu reći da sam stekao pravu sliku. Srebrenicu i Potočare osjećam blisko kao zajednicu kojoj u budućnosti želim pokušati pomoći i možda čak i živjeti ovdje. Mlad sam, obrazovan i imam velike planove da pokušam dovesti strane investitore i poboljšati uslove rada i života ljudi ovdje.„ 

 

Marš mira nije samo podsjetnik na jedan strašan genocid u okrilju civilizacijskog svijeta već je Marš mira svojevrstan poziv na savjest i ljudskost.

Sagovornici različite dobi i zdravstvenog stanja, ali jednake motivacije i istog cilja dovoljan su pokazatelj ljudske solidarnosti te argument snage i osjećaja jedne iste boli.

Marš mira nije bitan na polju buđenja svijesti i savjesti lokalnog stanovništva već aktuelne civilizacije.

Marš mira je odraz poštovanja i najmanje što se može uraditi u dijelu podrške porodicama žrtava te nauk opomene i obaveza da se nikad ne zaboravi i nikad ne ponovi Srebrenica. 

 

(Za Novi.ba iz Srebrenice: Naida Kurdija)

 

Ne propustite