Doktor iz Londona: Prvi talas povrijeđenih stigao je u 3 ujutro, u vazduhu se osjećao miris sprženog mesa

Doktor Malkolm Taniklif, direktor Klinike za hitne slučajeve i akutnu negu Bolnice Kings koledža u Londonu, spavao je kada mu je u 02:39 zazvonio telefon i kada se oglasila automatska poruka: “Proglašen veliki incident, Kings je prijemna bolnica”. Za britanski “Gardijan” opisuje kako je doživio noć kada se dogodio požar u Grenfel taueru.

- Moja prva pomisao je bila: još jedan teroristički napad? Bože, šta se ovoga puta desilo? Supruga je brzo provjerila na BBCsajtu i rekla mi da nije to; u pitanju je bio veliki požar.

U kolima, na putu do bolnice, čuo sam kada su na radiju javili da je u pitanju 27-spratna zgrada sa 120 stanova. Na brzinu sam izračunao da su to u prosjeku četiri osobe po spratu, što bi značilo da će se londonske bolnice suočiti sa više stotina žrtava. Strahovali smo da neki imaju teške opekotine ili da su se ozbiljno povrijedili dok su pokušavali da pobjegnu iz zgrade koja se obrušava na njih.

Stigao sam u bolnicu u 03.30, a prva grupa pacijenata, kojih će na kraju biti 12, stigla je kolima hitne pomoći u 03.45. Među njima je bilo djece od četiri-pet godina i odraslih žena i muškaraca u sredovječnom dobu...

Sve u svemu stiglo je 15 ljekara - ljekari hitne pomoći, hirurzi, savjetnik za intenzivnu njegu i osam radiologa, u slučaju da nekome bude potrebno snimanje - a u noćnoj smjeni smo već imali devet ljekara i 20 sestara...

Neki pacijenti su bili veoma loše. Svi su imali povrede izazvane udisanjem dima, neki veoma teške, kao i trovanje ugljen-monoksidom. Dali smo im maske s kiseonikom. Većina ljudi u Londonu ima nivo ugljen-monoksida od nula do tri, a pušači između deset i 20. To nije ozbiljno trovanje, ali nije nezanemarljivo. Konstantno izlaganje tolikom nivou ugljen-dioksida može da naruši zdravlje, ali očekujemo da će se žrtve požara potpuno oporaviti, zato što su bili privremeno izložene,prenosi Blic.

Oko 80 odsto žrtava je kašljalo i otežano disalo zbog udisanja dima; izgledalo je kao da imaju napad astme. Davali smo im steroide i “salbutamol”, sredstvo koje koriste mnogi astmatičari.

Svih 12 je imalo zapaljenje disajnih puteva, tzv. pneumonitis, u većem ili manjem obimu. Neki pacijenti su ubrzano disali i gubili dah.

Znali smo da je požar izbio u zatvorenom prostoru, pa nam je bilo jasno da postoji rizik od trovanja cijanidom zbog gorenja sunđera u starijem namještaju. Zbog toga smo se snabdjeli cijanokitom (sadrži sredstvo koje poništava dejstvo trovanja cijanidom). Na sreću, analize su pokazali da niko nije otrovan. Bilo je to veliko olakšanje.

Kod požara uvijek strahujemo od opekotina gornjih disajnih puteva izazvanih udisanjem vrelog dima... Oko polovina pacijenata ih je imala. Kada se otkriju, neophodna je hitna terapija, jer stanje može da se pogorša. To se radi u stanju opšte anestezije. Neki pacijenti će biti nesvjesni nekoliko dana. Za to vrijeme će biti praćeni, hidrirani putem infuzije - grlo je zabranjena zona zbog otoka disajnih puteva. Neki pacijenti imaju teške povrede disajnih puteva i pluća, ali ćemo ih izvući.

Naš plan djelovanja u vanrednoj situaciji savršeno je funkcionisao, baš kao i poslije dva teroristička napada koja su se nedavno dogodila. Atmosfera je bila smirena, svrsishodna i organizovana... Nekada su sve žrtve požara odvožene u Bolnicu “Sent Meris” zato što je bila najbliže i to je bila prava klanica. Danas šest bolnica dijele teret velikog incidenta. Veoma sam ponosan što se osoblje naše bolnice tokom tri mjeseca po treći put hrabro uhvatilo u koštac s velikim incidentom, zato što je često suočavanje s tolikim brojem žrtava veliki psihološki izazov.

Zahvaljujući detektorima vatre, povrede od požara su mnogo rjeđe nego kada sam se specijalizovao prije 20 godina. Međutim, kada liječite žrtve požara, uvijek se osjeća jak miris dima, koji pomalo podsjeća na miris roštilja. To ste mogli da osjetite u našoj bolnici u utorak uveče. Taj miris vas prati. Čak i kada sam najzad stigao kući oko podneva i istuširao se, još sam ga osjećao u nosu.