'Do prije dva mjeseca sam živjela normalnim životom kao i svi ostali'

Nemojte me shvatiti pogrešno. Ne želim da se žalim i da me neko sažaljeva. Samo bih voljela sa nekim da podijelim šta me muči. Do prije dva mjeseca sam živjela normalnim životom kao i svi ostali. Može se reći da i dalje tako živim na izgled ali u duši nikako se ne osećam isto. Prije dva mjeseca mi na pregledu otkriju cistu. Hitna operacija. Pregledi, analize, neizvesnost... Prođe operacija, nije baš bezazlena, ali sve super prošlo, dobro sam podnijela jer sam mlada i zdrava. Mjesec dana se čekaju analize. Šok, moram na konzilijum. To što su operisali je bio ogroman tumor koji je na granici između benignog i malignog. Znam da će sve biti u redu, pozitivna sam, ali ne mogu da lažem da mi je svejedno. Cijeli život sam hrabra i jaka a sad osjećam da sam krhka i slomljena. Uz sve to, imam odgovoran posao na kom svako malo imam neki kiks, nije uvijek mojom krivicom ali moja odgovornost je da predvidim sve to. I tako mi dođe trenutak da bih samo sjedila i plakala.