JADNA MAJKA JE TUŽNA JER JE ORUŽJE ZA UTJEHU PRESUŠILO: "Od trenutka kad se on rodio, dojenje je bilo više nego izvor hrane".

Mame i bebe
JADNA MAJKA JE TUŽNA JER JE ORUŽJE ZA UTJEHU PRESUŠILO: "Od trenutka kad se on rodio, dojenje je bilo više nego izvor hrane".
Zato sam tužna i bespomoćna zaplakala i ja.

Odvikavanje je bilo relativno bezbolno, puno bezbolnije nego što je mama očekivala, pa je zapravo taj moment mamu rastužio.

Ovo je moj neutješni sin koji je star 19 mjeseci, a kako sam opet ostala trudna, odvikli smo ga od dojenja, ali ako sam ikada zbog toga požalila, bilo je to sinoć. Jednostavno više nisam znala kako ga utješiti, a on je tako tužno plakao, tiho jecao da sam ga na kraju povela sa sobom pod tuš da mu barem moja blizina, koža na kožu i voda ublaže peckanje guze. Nije se dogodilo ništa strašno, samo gadan pelenski osip, ali svejedno - tolike sam ga mjesece tješila dojkom, a sada mi je to glavno oružje "presušilo".

Zato sam tužna i bespomoćna zaplakala i ja", napisala je to Ziggyjeva mama koju su druge žene odmah stale tješiti, iako, javile su se i one koje baš nikada nisu dojile, pa su se svejedno u datim trenucima osjećale baš kao i ona - možda nismo nikada imale takvu utjehu koju ćemo pružiti svom djetetu, ali to ne znači da nismo tražile druge načine, trudile se i pokušavale pronaći najbolji način kako ih što lakše i brže umiriti.

Međutim one koje jesu dojile, kao i Ziggyjeva mama, točno znaju o čemu ona priča. Imate savršeno "oružje" za utjehu, a onda odjednom morate smišljati "toplu vodu" s kojom ćete zamijeniti to savršeno oružje.

mamaj1

"Od trenutka kad se on rodio, dojenje je bilo više nego izvor hrane. Dojka je bila ta koju je trebao kada je bio uznemiren, nervozan, kada ga je boljelo. Ma zapravo - nije bilo toga što sisa ne bi popravila", priznala je mama te ispričala kako su i ona i suprug mislili da će Ziggy zapravo puno duže dojiti, no zatrudnjela je pa su ga morali odviknuti. Što je najbolje, odvikavanje je bilo relativno bezbolno, puno bezbolnije nego što je mama očekivala, pa je zapravo i taj moment mamu rastužio.

Ma znate, imate osjećaj da ste cijeli njihov svijet, a onda vidite da dijete može bez onoga za što ste vi smatrali da ne može. I tako se zapravo pomalo razočarate u situaciju, ne u svog sina naravno - ponosna sam što je "odrastao", ali ipak - osjećaj da mama više nije toliko važna kao prije malo boli. Malo vas emocionalno spusti.

I čak u ovakvim situacijama kada žalite što ta sisa više nije aktualna jer ne možete nikako kao prije umiriti dijete, osjećate se nekako odbačeno, nekako beskorisno, morate tražiti nove načine kako ih utješiti, i iako je to jedna pozitivna stvar - shvaćate da dijete raste i širi svoje vidike, a opet, nekako vam je teško jer ste ipak ostali bez tog aduta koji vas je činio tako svemoćnima.

Ne propustite