Moderne tržnice robova u Libiji prodaju migrante

Migrante iz zapadne Afrike koji pokušavaju doći do Europe, kupuje se i prodaje na modernim tržnicama robova u Libiji, rekli su preživjeli tijekom razgovora s predstavnicima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) moleći ih da im pomognu da se vrate kući. Žrtve trgovine koji su prolazili kroz Libiju već su ranije prijavili nasilje, iznude i robovski rad.

No, novi iskazi, kako javlja britanski Guardian, pokazuju da je trgovina ljudima postala toliko normalna da se ljudima trguje – javno! „Što se više naša organizacija angažira u Libiji, saznajemo sve više detalja koji pokazuju da je ovo dolina suza za previše migranata“, rekao je Mohammed Abdiker iz IOM-a.

Libija je glavna izlazna točka za izbjeglice iz Afrike koji brodovima pokušavaju doći do Europe. No jednako tako ta je velika, ali rijetko naseljena zemlja, nakon svrgavanja s vlasti autokratskog vođe Muammara Gaddafija, skliznula u totalno nasilje, a jedna od glavnih meta su migranti koji dolaze s malo novca i obično bez papira.

Jedan od preživjelih, 34-godišnjak iz Senegala, opisao je kako su ga nakon što je autobusom prešao pustinju u organizaciji krijumčara ljudima prodali na parkiralištu u libijskom gradu Sabha. Grupa u kojoj se nalazio platila je da ih odvedu do obale, a dalje su planirali riskirati vožnju brodom do Europe. No, prije no što su stigli na odredište vozač autobusa iznenada je rekao posredniku kako to nije bilo uključeno u cijenu te je sve putnike stavio na prodaju.

„Ljude se dovodi na mjesta okupljanja, poput trgova ili parkirališta, na kojima se događa neka vrsta trgovine robljem. Tamo je i lokalno stanovništvo. Opisuju ih kao Arape koji kupuju subsaharske migrante“, izjavila je Livia Manante, službenica IOM-a koja pomaže ljudima koji se žele vratiti kući. Ona je razgovarala s migrantom koji je početkom ovog mjeseca pobjegao iz Libije, a njegovi opisi trgovine ljudima bili su istovjetni onima koje su iznijeli drugi migranti s kojima je pričala u Nigeru, ali i opisima koje su njezini kolege dobili od migranata koje su intervjuirali u Europi.

Traže otkupninu od obitelji
„Nekoliko drugih migranata potvrdilo je njegovu priču, samostalno opisujući trgovinu robljem kao i vrste privatnih zatvora diljem Libije”, rekla je Manante. Nakon što je prodan senegalski je migrant bio odveden u improvizirani zatvor u kojem su ljudi prisiljeni raditi bez plaće ili za oskudne obroke. Njihovi tamničari često zovu njihovu obitelj i traže otkupninu. Za njega su, ispričao je, tražili 300.000 zapadnoafričkih franaka (oko 380 funti).

Potom su ga prodali većem zatvoru koji je tražio duplo veću otkupninu, bez imalo objašnjenja. Prema svjedočanstvima ljudi koji su preživjeli radne logore muškarci koji su se zatvoru nalazili duže vrijeme, a za koje nitko nije platio otkupninu, bili su odvedeni i ubijeni. Neki su polako umirali od gladi i bolesti, ali ukupan broj robova nikada se nije smanjivao. Čim bi netko umro, otmičari su išli na tržnicu i kupili novog roba.

Preživjeli migrant iz Senegala predstavnicima IOM-a ispričao je kako je njegova prestrašena obitelj posuđivala novac za njegovu otkupninu. Budući da je tečno pričao engleski, francuski i neke lokalne jezike, on je prevodio svojim otmičarima te tako kupovao vrijeme dok obitelj ne prikupi novac.

“Mnogo drugih migranata koji su pobjegli iz Libije dolazi sa sličnim pričama. Vrlo je jasno da su bili tretirani kao robovi”, rekao je Giuseppe Loprete, šef misije IOM-a u Nigeru. Broj ljudi koje je spasila ta organizacija značajno je povećan, pa je to još jedan od razloga zašto sve više ovakvih priča izlazi na površinu,prenosi express.hr.

Osim toga, IOM je dobio potvrde da su neki od krijumčara ljudima predstavljali kao grupa potpore koja pomaže migrantima, kako bi privukli ljude koji su pobjegli ili kupili slobodu i žele se vratiti kući.

Organizacija djeluje na širenju svijesti o tome što se događa na putovanju preko Afrike kroz osobne priče onih koji su se vratili. Iako većina migranata zna da su putovanja brodom do Europu ekstremno rizična, manje njih shvaća da bi se mogli suočiti s još većim opasnostima u Libiji, čak i prije no što uopće dođu do obale.