Najopasniji čovjek u istoriji ljudskog roda: Jednim udarcem je obarao i bika!

Borba
Najopasniji čovjek u istoriji ljudskog roda: Jednim udarcem je obarao i bika!
Posle Velikog rata otišao je u planinu.

Posle Velikog rata otišao je u planinu. 

Stajao je gol ispod vode ledenog vodopada i šakama razbijao kamenje, 12 sati dnevno, svakog dana, 3 godine, bez dana odmora. Kad je sišao nazad u civilizaciju, više mu nije bilo ravnog...

"Tog jutra sjedeo sam sa mojim prijateljima, kamikaze pilotima. Doručkovali smo, a uvečer su njihova mjesta za stolom bila prazna.” U ove dvije rečenice krije se motivacija iza ostvarenja jedne od najnevjerovatnijih sudbina u ljudskom rodu, piše Telegraf.rs.

Uništen bolom zbog gubitka svega što mu je išta značilo u životu, posle Velikog rata, mladi majstor karatea uputio se na planinu Jinobu u prefekturi Jamanaši, u Japanu. Tamo je sagradio kolibu u kojoj je proveo naredne tri godine. Svakog dana je 12 sati dnevno, bez prekida, stajao gol ispod vode ledenog vodopada i pesnicama razbijao moćno planinsko kamenje. Kad je sišao nazad u civilizaciju, više nije bilo ljudi koji su mogli da mu se suprotstave.

Ovo je priča o Masu Ojami, osnivaču kjokušinkai karatea, vjerovatno najjačem karatisti u istoriji, ljudskom biću koje je svoje tijelo treningom dovelo do krajnjih granica, darujući mu sposobnosti za koje su pričali da su božanske. Mas Ojama je razbijao stijene golim rukama. Ubijao je bikove jednim udarcem pesnice. Šakom je polovio flaše na dva dijela, tako da se donji dio ne pomjeri.

Niko na svijetu nije htio da mu bude protivnik.

Veliki majstor je rođen u Koreji, kao Čoi Jeong-eui, 27. jula 1923. godine. Kao sedmogodišnjak, odselio se u Kinu, u Mandžuriju. Tamo je počeo da vježba kung fu, sa devet godina. Posle okupacije Mandžurije, preselio se u Japan, gdje je uzeo japansko ime Masutatsu Ojama.

Upisao se u školu za pilote, u kojoj je proveo rat. Kao 22-godišnjak dočekao je atomsku bombu, kapitulaciju, i smrt svih svojih drugova pilota. “Tog jutra sjedeo sam sa mojim prijateljima, kamikaze pilotima. Doručkovali smo, a uvečer su njihova mjesta za stolom bila prazna”, govorio je o tom periodu. 

Mladi Ojama je otišao u Šotokan vježbaonicu, gde je trenirao sam i postao majstor ove forme karatea. Iskoristio je ovo znanje da bi se “svetio” američkim vojnicima, od kojih je Japan vrvio.

“Tukao sam ih gde god sam stigao, kad god sam stigao, sve dok policijske stanice nisu bile oblijepljene mojim potjernicama”, rekao je kasnije Ojama.

U ovom trenutku, Mas je odlučio da ode na planinu, gdje je tri godine trenirao vjerovatno kako nijedno ljudsko biće prije njega nije treniralo. Usamljenost i neljudski uslovi vježbanja bacali su Ojamu u očaj. Htio je nekoliko puta da sve prekine. Pitao je prijatelja šta da radi, a ovaj mu je rekao da obrije jednu obrvu, jer takav nije mogao da se pojavi među ljudima. Ojama ga je poslušao. Na planini je čitao samo jednu knjigu, iznova i iznova: “Pet prstenova vatre” Mijamota Musašija.

Početkom 1953. osniva sopstvenu vježbaonicu. Često putuje po Japanu, demonstrirajući silu koju je skupio u planini. Na predstavama često ubija odrasle bikove, jednim udarcem pesnice u glavu. Zbog ovoga je nazvan “Božja ruka”. Ostvario je san svih japanskih ratnika u istoriji - Ikken Hissatsu – “Jedan udarac, sigurna smrt”.

“Kad bi vas udario – bili biste polomljeni. Ako biste blokirali njegov udarac rukom, polomio bi vam ruku. Ako ne blokirate, polomio bi vam rebro”, pričali su njegovi učenici.

Pedesetih godina prošlog vijeka otputovao je u Sjedinjene Američke Države, da promoviše karate. Mnogi borci su čuli za njegovu vještinu, i mnogi su ga izazvali. Njih 270, tačnije. Nijedan nije izdržao više od tri minuta, a više od 250 borbi okončao je jednim udarcem, posle nekoliko sekundi. Njegov princip borbe je bio jednostavan: “kad dođem do tebe – gotovo je”.

Ojamin osobeni stil, intenzivno i snažno udaranje s praktičnim ciljem dobio je i ime – Kjokušin (potraga za najvišom istinom). Najhrabriji karatisti Japana dolazili su da uče ovaj novi karate. Najhrabriji, jer bilo je poznato da je Mas krajnje surov prema svojim učenicima.

Kao starac, Ojama je obolio od osteoartritisa. Ipak, trenirao je kroz ovu bolest, iako u ogromnim bolovima. Umro je 1994. godine, od raka pluća. Danas njegov put slijedi više od 12 miliona ljudi u cijelom svijetu. 

Ne propustite