LEKCIJA KREATORIMA LAŽNOG "JUGOSLOVENSKOG JEZIKA": Bosanski rječnik pojavio se 187 godina prije prvog srpskog rječnika!

U jeku rasprave o "jugoslovenskom jeziku" kojeg su započeli određeni intelektualci pod oblandom priče o "zloupotrebi" bosanskog i drugih jezika u nacionalne svrhe, potrebno je intelektualce podsjetiti na nekoliko činjenica, kada govore o tzv "jugoslovenskom jeziku".

Bosanski jezik jedini je jezik u svijetu koji je bio zabranjen dekretom jedne države, odnosno dekretom Austro-Ugarske Monarhije 1907. godine. Kako stoji u samom dekretu bosanski jezik, ima da se imenuje u buduće „srpsko-hrvatskim jezikom.“ Tada nije niko protestovao niti je smio protestovati protiv ove diskriminacije nad Bosnom, Bošnjacima i bosanskim jezikom. 

Dok su srpski i hrvatski jezici zapadne i istočne varijante bosanskog jezika dotle neodgovorni pojedinci iz crnogorskog, hrvatskog i srpskog naroda stotinu godina su krili činjenice i poricali bosanski jezik koji su prisvojili i predili mu ime.

Nametnuti vještački srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski jezik posebno je potenciran i istican u doba komuznima, kada je Bošnjacima bilo zabranjeno i nacionalno izajšnjavanje.

Prvi rječnik bosanskog jezika napisao je Muhamed Hevaije Uskufija 1631.godine, dakle 187 godina prije prvog srpskog rječnika.

Prvi rječnik srpskog jezika napisao je Vuk Stefanović Karadžić 1818.godine. Srpski rječnik je nastao tako što je Vuk Karadžić prepisao bosanski rječnik. Taj rječnik Vuka Karadžića pisan je na ijekavici, i ono što je zanimljivo zove se rječnik, a ne rečnik kako danas Srbi izgovaraju.

U tom uveliko prepisanom rječniku iz Bosanskog rječnika Vuk je zapisao:

"bijelo" a ne " belo" , " lijepo" a ne " lepo", " mlijeko" a ne mleko" itd.

1917. godine pred ideju o stvaranju Jugoslavije javlja se prvi srpski rečnik.