Gledanje televizije ima veliki UTICAJ NA DJECU...

Djeca u prosjeku, dnevno gledaju televiziju tri do četiri sata.Gledanje televizije je glavna aktivnost djece i adolescenata i na njih ima veliki uticaj. Tim tempom, do završetka srednje škole djeca provedu više vremena gledajući televiziju, nego što provedu u učionicama. Dok televizija može zabaviti, informisati i praviti djeci društvo, sa druge strane može utjecati na njih i na nepoželjan način.

Televizija i njen uticaj

Vrijeme provedeno gledajući televiziju odvlači od važnih aktivnosti kao što su čitanje, izrada domaćih zadataka, igranje, vježbanje treniranje nekog sporta i socijalizaciju. Takođe, gledajući televiziju, djeca saznaju informacije koje mogu biti neprikladne i netačne. Često ne mogu da prave razliku između fantazije prikazane na televiziji i realnosti. Ona su pod utjecajem preko hiljadu reklama koje odgledaju svake godine, od kojih se mnoge odnose na alkohol, brzu hranu i igračke. Djeca koja puno vremena provedu gledajući televiziju vjerovatno će:

 -   Imati lošije ocjene u školi
 -   Čitati manje knjiga
 -   Manje se baviti sportom
  -  Biti gojazna

Sadržaj koji se prikazuje na televiziji

Nasilje, ubistva, pornografija, rasna, etnička i polna netrpeljivost, zloupotreba droge i alkohola su više nego česte teme na televizijskim programima. Imajući u vidu da je djecu lako impresionirati, ona jednostavnim principom učenja po modelu mogu pretpostaviti da je ono što vide na televiziji tipično, sigurno i prihvatljivo. Televizija takođe izlaže djecu ponašanju i stavovima koji mogu biti porazni i teški za shvatanje (tipičan primer su bile ratne godine)..
Aktivno roditeljstvo može osigurati da djeca imaju pozitivno iskustvo sa televizijom

Roditelji mogu pomoći tako što će:

-   Gledati programe sa svojom djecom
-   Birati razvojno prikladne emisije
-   Postaviti granice u količini gledanja televizije (dnevno i nedjeljno); uzeti u obzir i odnošenje televizora iz dječje sobe
-   Isključiti televizor u toku porodičnog obroka i za vrijeme učenja
-   Isključiti emisije za koje mislite da nisu prikladne za vašu djecu

Kao dodatak, roditelji mogu pomoći radeći slijedeće

Ne dopustiti deci da gledaju televiziju u suviše dugim intervalima, ali im pomoći da izaberu pojedine programe. Izaberite emisije koje zadovoljavalju razvojne potrebe Vaše dece. Dječije emisije u “školskom programu” javnoj televiziji su prikladne, ali nisu sapunice, talk-show-ovi i parade estradnih zvijezda za odrasle. Odredite određene periode kada će televizor biti isključen. Vrijeme za učenje je predviđeno za učenje, a ne za sjedenje ispred televizora dok se rade domaći zadaci. Vrijeme obroka je dobro vrijeme za razgovor između članova porodice, a ne za gledanje televizije. Ne zaboravite, Vi ste model svojoj djeci za odnos prema televiziji.

Kao porodični savjetnik, predlažem pojedinim porodicama gdje je televizija poprimila moć organizatora porodičnog života, da 7 dana potpuno isključe televizor i drugačije isplaniraju dnevne aktivnosti, pogotovo zajedničke. Rezultat obično bude poboljšanje emocionalnih odnosa, veća bliskost, značajno veća komunikacija između ukućana, kao i intenzivnija komunikacija sa spoljašnjim svijetom koju je televizija umnogome zamjenjivala.

Ukoliko se stare navike ne gube lako, podstaknite diskusiju sa svojom djecom o tome šta su vidjela dok ste gledali emisije sa njima. Ukažite na pozitivno ponašanje, kao što su saradnja, prijateljstvo i zabrinutost za druge. Dok gledate, napravite vezu sa istorijom, knjigama, mjestima od značaja i ličnim događajima. Razgovarajte o ličnim i porodičnim vrijednostima ukoliko su povezani sa emisijom. Pitajte djecu da uporede ono što su gledala sa stvarnim događajima. Pričajte o realnim posljedicama nasilja i kriminala. Razmotrite kako reklame utiču na kupovinu. Ohrabrite svoju djecu da budu uključena u hobije, sport. Sa prikladnim savjetovanjem, Vaše dijete će naučiti da koristi televiziju na zdrav i pozitivan način.

Djeca i nasilje na televiziji
Televizija može imati moćan utjecaj u razvijanju sistema vrijednosti i oblikovanju ponašanja. Na žalost, bez mnogo zdrave logike, ovdašnji televizijski program obiluje nasiljem. Zdrava logika se potire činjenicom da stotine naučnih studija govore o štetnim efektima televizijskog nasilja na djecu i tinejdžere, a da se produkcija takvih programa intezivno nastavlja i emituje. Te naučne studije su otkrile da djeca mogu:

 -   postati "imuna" na scene nasilja i užasa
 -   postepeno prihvatiti nasilje kao način rješavanja problema
 -   imitirati nasilje koje su posmatrali na televiziji; i
 -   identifikovati se sa određenim likom, žrtvom i/ili nasilnikom

Dugotrajno gledanje televizijskog nasilja kod djece izaziva povećanu agresivnost. Ponekad, gledanje samo jedne nasilne emisije ili filma može povećati agresivnost. Djeca koja gledaju emisije u kojima je nasilje veoma realno, često ponavljano i nekažnjeno, mnogo je vjerovatnije da će imitirati ono što vide. Na djecu sa impulsivnim ponašanjem, nasilje na televiziji može mnogo lakše uticati na učenje takvog ponašanja. Utcaj nasilja sa televizije može biti odmah očevidentan u ponašanju djece ili može izbiti na površini godinama kasnije. Ponekad, adolescenti mogu pokazati nasilno ponašanje čak i kada porodična atmosfera ne pokazuje tendenciju prema nasilju. Naravno, televizijsko nasilje nije jedini uzrok agresivnog ili nasilnog ponašanja, ali je jasno da je značajan faktor.