RODITELJI OBRATITE PAŽNJU, vaše dijete odbija odlazak u školu...
Roditelji imaju razloga za zabrinutost ukoliko su njihova djeca svakodnevno napeta zbog odlaska i boravka u školi, ’’glume bolest’’ da bi sprečila odlazak, želeći da ostanu kod kuće. Odlazak u školu je obično uzbudljivo i zanimljivo iskustvo za mlađu djecu. Međutim, za neke je to izvor straha i panike. Odsustvo želje za odlaskom u školu je uobičajeno za djecu uzrasta 5-7 i 11-14 godina, jer je to vrijeme kada se djeca suočavaju sa novim izazovima osnovne i srednje škole.
Tada djeca mogu pokazati izrazit strah od napuštanja porodice i doma. Za roditelje je veoma teško da se nose sa dječijom panikom i odbijanjem odlaska u školu, ali se ovi strahovi mogu uspješno prevazići, uz profesionalnu pomoć.
Kada djete odbija da ide u školu?
Kada je odbijanje da se ide u školu povezano sa nekom situacijom, to obično biva nakon ljetovanja, odmora, ili kratke bolesti, kada se intenziviraju bliski odnosi sa roditeljima. Sa druge strane, to može biti posljedica nekog stresnog događaja, kao što je smrt kućnog ljubimca, člana šire familije, promjena škole ili preseljenje na novu lokaciju.
Uobičajne tjelesne tegobe kojima djeca izazivaju zaštitničku reakciju roditelja su glavobolja, suho grlo, bolovi u stomaku i to neposredno pred odlazak u školu ili se te tegobe javljaju u danima kada se ide u školu, a ne postoje tokom noći, vikendom i tokom raspusta. U nekim slučajevima dijete može jednostavno da odbije da ide u školu.
Ipak, neka djeca sa strahom od odlaska u školu pokazuju i druge strahove, pa tako mogu:
- Da se osjećaju nesigurno ukoliko ostanu sama u prostoriji
- Da osjećaju neprestanu brigu i strah za roditelje ili da će se njima lično desiti nešto loše
- Da osjećaju preveliku roditeljsku kontrolu u kući
- Da imaju teškoće sa uspavljivanjima
- Da imaju košmarne snove
- Da imaju pretjerane strahove od životinja, čudovišta, provalnika
- Da osjećaju strah da ostanu sama u mraku
- Da se osjećaju povrijeđeno kada su primorana da odu u školu
Ovakvi strahovi su karakteristični kod djece sa separacionom anksioznošću. Ukoliko se kod djeteta prepozna sepearaciona anksioznost, potrebno je potražiti profesionalnu pomoć, jer dugoročni efekti ovakvog stanja mogu biti pojava generalizovane anksioznosti, agorafobije i paničnog poremećaja, kao kod odraslih, a koji predstavljaju ozbiljna stanja duševne patnje. Takođe, separaciona anksioznost bi mogla da učestvuje i u razvijanju ozbiljnih poteškoća u učenju, druženju i opštem socijalnom funkcionisanju ukoliko je dete odvojeno od škole i prijatelja duži vremenski period.
Obratite se psihijatru za pomoć
I za roditelje i za djecu je od koristi odlazak kod dječijjeg i adolescentnog psihijatra, koji bi pružio pomoć djetetu i roditeljima, trudeći se da pomogne vraćanju djeteta školi i svakodnevnim aktivnostima.
Ukoliko se dijete plaši napuštanja porodičnog doma, a ne boravka u školi, strah obično nestaje ako dijete ode u školu, tada je korisno razgovarati sa svim članovima porodice o porodičnim odnosima i započeti porodično savjetovanje ili porodičnu terapiju ukoliko postoje indikacije za tim.
Odbijanje odlaska u školu kod adolescenata je znatno ozbiljniji problem koji zahtjeva i ozbiljno angažovanje stručnjaka, zbog čega ne treba oklijevati u traženju profesionalne pomoći.