BIOGRAFIJA VELIKOG UČENJAKA: Šejh Albani je jedan od obnovitelja vjere

Ličnost dana
 BIOGRAFIJA VELIKOG UČENJAKA: Šejh Albani je jedan od obnovitelja vjere
Sam šejh Albani o ovome kaže: “Zaista je dobrota Allahova prema meni neizmjerna, a u prvom redu je dvoje: hidžra moga oca u Šam i zanat (popravljanje satova) kojem me podučio.” Razlog za prvo je, naravno, činjenica da nema puta do Kur’ana i Sunneta bez poznavanja arapskog jezika, a drugo je opskrba vlastitim rukama. Tako je šejh Albani dnevno radio tri sata zaradujući opskrbu za familiju a ostatak je provodio u učenju.

Dana 22. džumade-l-uhra 1420. godine po Hidžri (02.10.1999. po Isa a.s.) na Ahiret je preselio veliki islamski ucenjak, šejh Muhammed Nasrudin Albani (rahimahullah). Dženaza je obavljena istog dana u vecernjim satima, prema šejhovom vasijjetu (oporuci), u kojoj je zahtijevao da se ona što prije obavi, kao što je preneseno iz primjera, Poslanika, s.a.v.s.


Bio je učenjak, čije nam je znanje, iskrenost i poštenje davalo moralnu podršku. Jedan od selefa je imao običaj reći: "Kad čujem za smrt nekoga ko slijedi sunnet Muhammeda, s.a.v.s., to je kao da sam izgubio dio svoga tijela." .

Šejh Albani (rahimahullah) je bio jedan od rijetkih učenjaka, koje bi mogli nazvati istinskim muhaddisima. Allah, s.v.t., mu je darovao svestranost razumijevanja islamskog ilma i istrajan trud za očuvanje sunneta Muhammeda, s.a.v.s. Njegov život, od mladosti, bio je posvečen islamskoj davi, kako bi muslimani mogli praktikovati svoju vjeru po uzoru na Muhammeda, s.a.v.s., i njegove ashabe, r.a., bez novotarija, koje su se uvukle u muslimanski ummet.

ŠEJHOVA BIOGRAFIJA (Autor Dr. Asim Abdullah Al-Karijuti)

Muhammed Nasrudin Albani (rahimehullah) je rođen u gradu Škodra (ALBANIJA), 1332. godine po Hidžri (1914. godine po Isa a.s.), u siromašnoj porodici. Njegov otac hadži Nuh Nadžmati Albani završio je šerijatski studij u Istanbulu. Zbog uticaja ateističkog neprijatelja porodica seli u Damask (SIRIJA). Tamo je šejh Albani završio osnovnu islamsku edukaciju iz Kur'ana, tedžvida, fikha, arapskog jezika. Učio je od tamošnjih šejhova i očevih prijatelja. Također, od oca je izučavao zanat popravljanja satova, u čemu je postao visoko obrazovan i cijenjen. Kada je imao dvadesetak godina, počinje izučavati hadis i njemu srodne islamske nauke. Na ovom području je počeo raditi proučavanjem djela koje je napisao hafiz Iraki.

S obzirom da se knjige koje su mu bile potrebne, nisu mogle naći u očevoj sehari knjiga, iznajmljivao ih je iz čuvene knjigoteke "MEKTEBETU-Z-ZAHIRIJA" u Damasku. Postao je zadivljen izučavanjem hadisa, do te mjere da bi ponekad zatvarao svoj dućan i otišao u knjigoteku, u kojoj bi se zadržavao i po 12 sati. Osobe koje su radile u knjigoteci, darovale su mu posebnu sobu i poseban ključ da bi mogao učiti i prije uobičajenog vremena otvaranja. Često bi znao učiti od ranog jutra do iza jacije. Za to vrijeme su nastala mnoga njegova djela, od kojih brojna još nisu odštampana. Šejhovo izučavanje hadisa Muhammeda, s.a.v.s., je imalo veliki uticaj na njega i rezultiralo je odbacivanjem slijepog slijeđenja mezheba i proučavanjem Kur'ana i sunneta Muhammeda, s.a.v.s., onako kako su radili ispravni sljedbenici (selefu-s-salih). Organizirao je predavanja studentima i univerzitetskim profesorima, na kojima je podučavao o akidi, fikhu, usulu i hadisu. Također je organizirao i mjesečna putovanja u cilju dave u različite gradove Sirije i Jordana. Nakon brojnih radova koji su se pojavili u štampi, šejh biva izabran za profesora hadisa na novom Univerzitetu u Medini-Munevveri, gdje je radio tri godine i bio član Univerzitetskog vijeća.

Poslije rada u Medini-Munevveri, vraća se na svoje ranije izučavanje u "MEKTEBETU-Z-ZAHIRIJA" - DAMASK, ostavljajući dućan u amanet jednom od braće. U cilju davetskih aktivnosti posjetio je mnoge zemlje kao Katar, Egipat, Kuvajt, Emirate, Španiju, Englesku...

Za života je bio primoran više puta emigrirati iz Sirije u Jordan, u Bejrut, Emirate i ponovo u Jordan (Amman), gdje je boravio do kraja svog života. Njegovi učenici su mnogobrojni, među kojima su mnogi današnji šejhovi;

Hamdi Abdul-Medžid Selefi, dr. Umer Sulejman Al-Aškar, Muhammed Džemil Zejnu, Muhammed Ibrahim Šakrah, Abdur-Rahman Abdul-Melik... 

Iz života šejha:

- Sam šejh Albani o ovome kaže: “Zaista je dobrota Allahova prema meni neizmjerna, a u prvom redu je dvoje: hidžra moga oca u Šam i zanat (popravljanje satova) kojem me podučio.” Razlog za prvo je, naravno, činjenica da nema puta do Kur’ana i Sunneta bez poznavanja arapskog jezika, a drugo je opskrba vlastitim rukama. Tako je šejh Albani dnevno radio tri sata zaradujući opskrbu za familiju a ostatak je provodio u učenju.

- Šejh Nasruddin Albani 1955. godine je izabran ispred Šerijatskog fakulteta u Damasku, da izvrši recenziju i da ocijeni hadise u pravnoj enciklopediji univerziteta. Također, izabran je za člana komisije za nadzor distribucije djela iz oblasti hadiske nauke. 1972. godine pozvan je kao predavač na Islamski univerzitet u Medini gdje ostaje tri godine, gdje je dao ogroman doprinos, prvenstveno studentima na koje je ostavio trag u pogledu prihvaćanja sunneta kao dokaza u vjeri, traženja izvora i vjerodostojnosti, a njegovim djelovanjem po prvi put ustanovljena je nauka o lancu prenosilaca koja se poslije proširila na mnoge druge fakultete. 1977. godine izabran je kao mentor na odsjeku za izlaganja doktorskih referata iz oblasti hadisa.

- Napisao je preko 200 različitih djela, od kojih je štampano preko 60, a ima oko 7000 snimljenih audio kaseta tematski različitih predavanja. Ibn Baz je rekao: “Nisam vidio većeg alima ovog vremena u hadisu od šejha Albanija.”

- Prenosi Ebu Umame od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "'Uzmite znanje prije nego što nestane.' Upitali smo: 'Allahov Poslaniče, kako će nestati znanja, a među nama Allahova Knjiga?' Poslanik, s.a.v.s., se naljuti, a zatim reće: Majke vas vaše izgubile (ukor, a ne dova), zar Tevrat i Indžil nisu bili medu sinovima Israilovim, ali im to nije ništa koristilo. Nestajanje znanja je kada nestanu njegovi nosioci" (Daremi).

- Njegov dugi misionarski rad i aktivnosti mogu se svesti u nekoliko osnovnih tačaka:

- pozivanje povratku Kur'anu i sunnetu i iskorjenjivanju mezhebske pristrasnosti,

- potreba da se Kur'an i sunnet shvaćaju onako kako su ih shvatile prve generacije muslimana,

- pozivanje u Allahovu jednocu (tevhid) i objašnjenje akide (vjerovanja) prvih generacija muslimana po pitanju Allahovih imena i svojstava,

- upozoravanje na širk, sve njegove oblike i vrste,

- upozoravanje na zabludjele sekte kao što su kadijanije, rafidije i ostale,

- upozoravanje na novotarije i loše pojave i obicaje koji su sa zapada došli i raširili se medu muslimanima.

Šejh Ibn Baz, rahimehullah, je za njega rekao: "Mislim da je šejh Albani obnovitelj hadiskih znanosti ovog doba."

Nakon preseljenja šejha Albanija, šejh Salih ibn Abdulaziz ibn Muhammed Ali Šejh je rekao: "Hvala Allahu na Njegovom određenju, svi smo Allahovi i svi se Allahu vraćamo. Nema sumnje da je gubitak alima, kao što je šejh Nasruddin Albani nesreča, jer je bio jedan od velikih učenjaka i muhaddisa ovog ummeta".

Šejhova najpoznatija djela su:

- SILSILETUL-EHADISI-S-SAHIHATI (LANAC SAHIH HADISA),

- IRVAUL-GALIL (ONO ŠTO NAPAJA ŽEDNOG),

- SILSILETUL-EHADISI-DAIF (LANAC DAIF HADISA),

- SIFETUS-SALATIN-NEBIJJI (OBJAŠNJENJE POSLANIKOVOG NAMAZA),

- ADABU-Z-ZIFAF (ADABI ŽENIDBE),

- AHKAMUL-DŽENAIZ (PROPISI DŽENAZE),

- HIDŽABETUL-MERETIL-MUSLIME (HIDŽAB ŽENE MUSLIMANKE),

- EL-EDŽVIBEN-NAFIA (KORISNI ODGVORI),

- MENZILETUS-SUNNETI FIL ISLAM (VRIJEDNOST SUNNETA U ISLAMU),

- ŠERH AKIDETU-TAHAVIJE (OBJAŠNJENJE TAHAVIJSKE AKIDE),

- MENASIKUL HADŽDŽI VEL UMRETI (PROPISI HADŽDŽA I UMMRE),

- SAHIH HADISI-TIRMIZI, DAIF HADISI - TIRMIZI

- SAHIH HADISI - EBU DAVUD, DAIF HADISI - EBU DAVUD,

- SAHIH HADISI-NESAI, DAIF HADISI-NESAI,

- SAHIH ET-TERGIB VET-TERHIB, DAIF ET-TEGRIB VET-TERHIB...

Ne propustite