Preživjela pakao: STOP nasilju nad ženama!

Anđa K. majka četvero maloljetne djece od kojih nastarije ima 14 godina svoju priču odlučila je podijeliti sa našim čitateljima kako bi ohrabrila žene koje žive u lošoj bračnoj zajednici, trpe nevjeru i razne vrste maltretiranja, kako fizičkog, tako i verbalnog.

"Već sam pet godina rastavljena i sretna. Nakon deset godina lošeg braka zaključila sam da je bolje biti sam, nego sam u braku. Davno sam se trebala razvesti, ali nisam imala hrabrosti zbog djece. Trpila sam svašta, od fizičkog maltretiranja, naguravanja, šamara, uvreda da sam debela, glupa, jadna..šutke sam podnosila uvrede njegove majke koja nikada nije preskakala da mi kaže kako mi je upala kašika u med, kako krme uvijek dobije najbolju jabuku, pa do toga da sam iz jadne obitelji, kako su mi roditelji niko i ništa.

Živjeli smo u zajednici sa njegovim roditeljima. On se i nakon vjenčanja ponašao kao momak. Svaku večer bi izlazio vani i kući se vraćao iza ponoći, vikendom i u zoru. Njegovi roditelji su mu pružali podršku, naglašavajući kako nije umro ako se oženio. 

Zabavljena oko djece i provodeći besane noći zbog zubića, temperatura, grčeva i sl. nisam imala snage da se svađam i pokušavam promijeniti njegove navike, pogotovo jer je imao podršku roditelja, a njegova majka me je pokušavala napraviti neuravnoteženom i ludom.

Jedne večeri se nije vratio nikako. Znala sam da ima nekoga i znala sam da je sa njom. Na kućnim vratima se pojavio tek u poslijepodnevnim satima, nenaspavan, mamuran, rekavši da je došao da se presvuče pa da će opet vanka.

Poludila sam, počela sam vikati iz mozga zbog nemoći da bilo što promijenim, odgurnuo me i rekao mi da sam za neke dijagnoze i da potražim pomoć. 

Sve rijeđe je vrijeme provodio u kući, djecu je zanemario na način da nije znao ni koliko zubića imaju, a kamoli nešto drugo.  Jednoga dana je došao da uzme nešto iz kuće dok ga je u autu u našem dvorištu čekala ljubavnica. Izašla sam u dvorište i pitala je kako ima obraza da dođe u moju kuću, na šta mi se nasmijala i rekla da je kuća i njena i da će se uskoro useliti jer je u drugom stanju. Znala sam da govori istinu, jer je bilo očito da je u drugom stanju.
Nisam ništa rekla, bilo mi je žao,  znala sam da će proći isto kao i ja. Nije me ni bolilo, samo sam htjela da propadnem u zemlju, da umrem i da me nema više.

Nakon toga sam danima razmišljala kako da odem i od čega da prehranim djecu. Moji su živili u drugom gradu i jedva su krpili kraj sa krajem, ali su me stalno zvali da dođem kod njih i napustim pakao.

Muž je rijetko dolazio kući, i kad bi došao to bi bilo jer mu nešto treba. Ostala sam sa njegovim roditeljima i sa 4 male djece ne znajući je li mi gore što sam ovisna o njima ili što sam ostavljena i prevarena.

Jednog dana nakon što je ljubavnicu doveo u našu kuću na ručak, odlučila sam da ću sa djecom otići kod roditelja u Neum. Tata, iako bolestan, došao je po nas i pomogao mi da napustim kuću sa djecom, uz obećanje svekrvi i svekru da je odlazak privremen. 

Mjesec dana sam bila bez posla, nakon toga sam pronašla posao kod žene kojoj je trebala ispomoć u turističkim apartmanima, a onda i stalno zaposlenje u jednom hotelu.

Muž je nakon godinu dana na sve načine pokušavao da me vrati kući, ljubavnica ga je ostavila i otišla u Dansku. Čak je i njegova majka dolazila i pokušala da mi oduzme djecu. Nisam posustala, danas sam sretno razvedena i uživam okružena mojom dragom djecom.

On je postao alkoholičar, svekrva je završila u umobolnici zbog šizofreničnih napada, a svekar je obolio od karcinoma i nema ko da mu doda čašu vode.

Ne radujem se tuđoj nevolji, samo uvijek mislim kako svi na kraju dobijemo ono što smo i zaslužili."